Svjetski dan bolesnika kao poziv: usporiti, primijetiti i biti bližnji u stvarnim, konkretnim koracima

Jedanaesti veljače, Svjetski dan bolesnika, uvijek nas iznova podsjeti na ono što dobro znamo iz svakodnevice Humanitarne udruge fra Mladen Hrkać: bolest ne pogađa samo tijelo, nego cijelu obitelj, cijelu rutinu i cijeli život. Posebno onda kada liječenje traži put u drugi grad, daleko od doma, u nepoznatu sredinu u kojoj sve postaje napornije – od obične nabavke do trenutaka u kojima čovjek samo želi mir. U takvim danima najviše vrijedi ono što se ne može kupiti: blizina, prisutnost i osjećaj da nisi sam.

U poruci za Svjetski dan bolesnika 2026. Papa polazi od prispodobe o dobrom Samarijancu i naziva je slikom koja se ne troši, jer se uvijek iznova tiče našeg vremena i naših izbora. U toj prispodobi ranjeni čovjek nije spašen zato što mu je netko dao savjet ili brzo poželio sreću, nego zato što se netko zaustavio. Netko je “prišao” i dao ono najvrjednije – svoje vrijeme, svoju pažnju, svoje ruke i svoj mir. Taj “dar susreta”, kako ga Papa naziva, zvuči jednostavno, ali je u stvarnosti radikalan: usporiti, primijetiti, ne zaobići, ostati uz čovjeka koji pati.

To je i ono čemu težimo u našoj Udruzi. Kad netko dođe na liječenje u Zagreb, naša pomoć počinje vrlo konkretno: besplatan smještaj, hrana i osnovne potrepštine, kako bi čovjek mogao disati i usmjeriti se na ono najvažnije – liječenje. Ali jednako važan dio našeg poslanja je da boravak “daleko od doma” ne bude boravak u usamljenosti.

Zato uz osnovnu skrb pružamo i psihosocijalnu podršku, razgovor, prisutnost, ono tiho ohrabrenje koje često drži čovjeka na nogama onda kad mu ponestane snage. U tim trenucima, “gostinjac” iz prispodobe prestaje biti samo slika – postaje stvarnost u kojoj se čovjek može malo osloniti i predahnuti.

Papa u poruci snažno naglašava i drugu stvar: Samarijanac nije djelovao sam. On je uključio i gostioničara, stvorio je prostor brige u kojem nastaje “mi” koje je jače od pojedinaca. Upravo u tome prepoznajemo ono što Udruga živi iz dana u dan. Naši djelatnici, volonteri, donatori, prijatelji Udruge i svi ljudi dobre volje postaju dio jedne mreže koja se isprepliće oko bolesnika i njegove obitelji.

Ta mreža ne mijenja dijagnoze, ali mijenja iskustvo bolesti. Ne uklanja sve strahove, ali donosi sigurnost. Ne rješava svaku brigu, ali smanjuje teret – i to je često presudno.

Treći naglasak Papine poruke tiče se srca motiva: ljubav koja se ne mjeri koristima ni nagradama, nego se prepoznaje po djelu. Biti uz bolesnika, pratiti ga, saslušati, pomoći mu da premosti dan – to nije puka gesta dobrote, nego odluka da drugoga ne ostavimo samog. Zato je za nas važno da se pomoć u Udruzi nikada ne svede na “uslugu”, nego da ostane ono što naši korisnici najčešće i osjete: poštovanje, dostojanstvo i ljudska blizina.

Svjetski dan bolesnika nije samo datum. To je poziv da se u svakodnevici ponovno naučimo zaustaviti. Da ne žurimo pokraj tuđe boli. Da, svatko na svojem mjestu, budemo bližnji – nekad velikim koracima, a nekad malim, ali odlučnim gestama. Mi ćemo, uz Božju pomoć i uz vas, nastaviti činiti ono što nam je povjereno: biti uz oboljele i njihove obitelji dok se liječe u Zagrebu, stvarajući prostor u kojem se može lakše disati, lakše nositi i lakše nadati.

_____________________________

Budi dio ove priče

Ne morate čekati savršen trenutak da napravite nešto lijepo. Već danas možete pomoći.

Ako imate ideju – pokrenite ju. Ako ne znate kako, javite nam se, uvijek smo tu da pomognemo.
Ako želite volontirati – pridružite nam se. Svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaka podrška nekome znači sve.
Ako želite pomoći – donirajte. U samo par klikova možete postati donator s trajnim nalogom i podržati ljude kojima je pomoć najpotrebnija.

Svaka donacija, bez obzira na iznos, približava nas cilju - domu punom topline, podrške i dostojanstva za one kojima je najpotrebniji.
Budi uz nas i naše korisnike iz mjeseca u mjesec. Postani stalni podupiratelj, jer kada si daleko od doma, najviše znači znati da nisi sam.