Dom daleko od doma: Tri majke, tri različita puta, tri priče.

Slučajno su se susrele na istome mjestu – daleko od svojih domova, ali blizu onome što je najvažnije: svojoj djeci koja se liječe. U neizvjesnosti dana ispunjenih iščekivanjem, zajedno su pronašle sigurnost i oslonac. Kroz toplinu zajedništva, njihov privremeni stan postao je pravi dom daleko od doma.

To zajedništvo nije tek riječ – ono je ruka koja se pruži kad ponestane snage, osmijeh koji ohrabri kad suze prijete. Ponekad se čini da život donosi samo teret, ali upravo u takvim trenucima otkriva se i njegova druga strana: ona u kojoj se taj teret dijeli i u kojoj nečija blizina vrijedi više od svega.

Fokus na liječenje, bez brige o svemu ostalome

Kad se nađemo kilometrima daleko od poznatog, daleko od voljenih ljudi i doma, svaka dodatna podrška je dragocjena. Osigurati sve što je potrebno za miran boravak u blizini bolnice često znači i pružiti oboljelima te njihovim obiteljima priliku da se fokusiraju samo na liječenje. U takvim uvjetima svaka je gesta podrške – bilo to topla riječ ili organizirana pomoć oko smještaja i prehrane – neprocjenjiva.

Svjetski dan bolesnika

Upravo nas Svjetski dan bolesnika, koji se obilježava 11. veljače, podsjeća na važnost te blizine i suosjećanja. Papa u svojoj poruci za ovaj dan govori o trima vidovima Božje prisutnosti uz one koji pate: susretu, daru i dijeljenju.

U bolesti, ističe Papa, osjećamo vlastitu krhkost, ali i doživljavamo Božju blizinu i suosjećanje. Ta se blizina očituje u susretu – prilici da nas patnja promijeni i otkrije nam snagu za koju nismo ni znali da je imamo.

Dar je drugo lice Božje prisutnosti: nada koju dobivamo od Gospodina, koju ne možemo sami izgraditi niti održati bez božanske pomoći.

Treći vid, dijeljenje, pokazuje se ondje gdje se patnja susreće s ljudskom solidarnošću. Za bolesničkom posteljom ljudi često uče pravu vrijednost nade i vjere, a svi zajedno, bilo da su pacijenti, liječnici ili članovi obitelji, postaju „anđeli“ jedni drugima.

Papa naglašava da takva međusobna potpora i zajednički hod predstavljaju svojevrsni „hvalospjev ljudskom dostojanstvu, pjesmu nade“ koja odjekuje mnogo dalje od bolničkih soba. I doista, i u ovome primjeru triju majki, njihov žar da ostanu snažne uz svoje kćeri svjedoči kolika je moć zajedništva te koliko je važno imati dom daleko od doma.

Zajedništvo koje liječi

Sve su tri majke možda krenule na različite životne puteve, ali dijele iste brige, strahove i nade. A upravo zbog podrške koju pružaju jedna drugoj, spremne su ustrajati i pružiti onaj osmijeh utjehe – jedan maleni znak da nisu same i da će sve proći.

Na Svjetski dan bolesnika – a i svakoga drugog dana u godini – prisjetimo se koliko je svima nama potrebna toplina ljudske blizine. Jer samo tako, zajedničkim snagama, možemo olakšati breme bolesti i vratiti vjeru i nadu u bolje sutra.

Dom daleko od doma nije samo mjesto gdje se prespava; to je zajedništvo ispunjeno brigom i razumijevanjem, to je prostor gdje možemo biti samo ljudi – ranjivi, ali povezani u nadi i ljubavi. A kad su nam srce i misli slobodni od svih drugih briga, možemo se posvetiti onome što je doista bitno: ozdravljenju.

‍