Biti liječnik znači mnogo više od postavljanja dijagnoza i propisivanja terapija kako mi to na prvu vidimo. To je poziv koji podrazumijeva predanost, odgovornost i empatiju, ali i stalnu svijest o tome da je svaki pacijent osoba sa svojom pričom, brigama i obiteljskim krugom koji također osjeća teret bolesti.
Oni koji su u sustavu zdravstvene skrbi znaju koliko je važno razumjeti pacijente, ali pravo razumijevanje često dolazi i izvan same medicinske prakse – kroz susret s ljudima u njihovim najtežim trenucima, tamo gdje sustav više ne može, ali čovjek može.
Jedna od osoba koja to živi i svjedoči je Ines Lasić, liječnica i dugogodišnja volonterka u Humanitarnoj udruzi fra Mladen Hrkać. Kroz godine volontiranja stekla je ne samo dodatno iskustvo u razumijevanju pacijenata, već i dublju spoznaju o tome što znači biti oslonac i kako podrška može postati dio liječenja.
Volontiranje kao nastavak liječničkog poziva
Za Ines je volontiranje oduvijek bilo prirodan dio života, a iskustvo rada u Udruzi samo je učvrstilo njezinu odluku da svoj profesionalni put usmjeri prema radu s ljudima. „Vrlo je lako u današnjem svijetu okrenuti se tehnologiji, umjetnoj inteligenciji i modernizaciji, ali na kraju dana u središtu svega ostaje čovjek“, ističe. Medicinska praksa se, kaže, ne može odvojiti od humanosti, a upravo joj je rad u Udruzi pokazao koliko je snažna povezanost pacijenata s njihovim obiteljima te koliko ta podrška znači u procesu ozdravljenja.
„Dijagnoza, operacija i lijek pišu se na ime jedne osobe, ali ta osoba je na ramenima svih onih koji ju vole i prate“, objašnjava. Svaki pacijent nosi sa sobom priču, i liječnici su toga svjesni te bolje razumiju što njihova uloga zapravo znači.
Liječnik i pacijent – suradnici na istom putu
Rad u bolnici često je obilježen dinamikom između liječnika i pacijenata, gdje se s obje strane nerijetko javljaju nesporazumi i očekivanja što je sasvim za očekivati. Pacijenti ponekad misle da će liječnik brzo riješiti sve njihove probleme, dok liječnici, suočeni s velikim brojem pacijenata i ograničenjima sustava, nemaju uvijek priliku za duži razgovor i detaljno objašnjenje.
„Da se empatija izdaje na recept, svaki bi ju liječnik pisao za sebe i svoje pacijente,“ kaže Ines, svjesna koliko je važno obostrano razumijevanje. Komunikacija je ključna – pacijenti trebaju postavljati pitanja i aktivno sudjelovati u svom liječenju, a liječnici trebaju pronaći načine kako im to olakšati. Svako liječenje, bilo ono jednostavno ili složeno, dvosmjerna je ulica, a suradnja i povjerenje osnova su svake uspješne terapije.
Sustav nije savršen, ali ljudi mogu biti
Iako zdravstveni sustav nosi mnoga ograničenja, ljudska spremnost na pomoć ne bi smjela imati granica. Upravo tu dolazi do izražaja ono što nastojimo pružiti – sigurnost, razumijevanje i osjećaj da nitko nije sam u svojoj borbi.
„Ne živimo u idealnom svijetu i nemamo idealan sustav, ali to nije zeleno svjetlo za netrpeljivost i frustracije,“ kaže Ines. Umjesto toga, potrebno je pronaći načine kako izgraditi bolje odnose – između liječnika i pacijenata, između volontera i onih kojima pomažu, između svih nas kao društva.
Na kraju dana, istinski liječnički poziv ne završava s posljednjim pregledom ili završenom smjenom u bolnici. On se nastavlja u načinu na koji brinemo jedni za druge, u razumijevanju i podršci, u zajedništvu koje liječi i daje snagu. Zato je volontiranje, za Ines i mnoge druge liječnike, ne samo dodatni angažman, već i produžetak onoga što znači biti liječnik – biti tu za ljude, kad im je najpotrebnije.
_____________________________________
Budi dio naše priče
Ne morate čekati savršen trenutak da napravite nešto lijepo. Već danas možete pomoći.
Ako imate ideju – pokrenite ju. Ako ne znate kako, javite nam se, uvijek smo tu da pomognemo.
Ako želite volontirati – pridružite nam se. Svaki osmijeh, svaki zagrljaj, svaka podrška nekome znači sve.
Ako želite pomoći – donirajte. U samo par klikova možete postati donator s trajnim nalogom i podržati ljude kojima je pomoć najpotrebnija.